Osmero članova udruge uputilo se u subotu 6. 6. 2015. prema NP Sjeverni Velebit. Nakon četiri sata vožnje stigli smo do Babić Sića, ulaza u NP. Kupili smo ulaznice i uputili se prema Planinarskom domu Zavižan (1594 m) smještenom na južnoj padini vrha Vučjak (1645 m) povrh strmih livada, s vidikom na more – prema Kvarnerskim otocima, ali i zavižansku kotlinu, Veliki Zavižan i Hajdučke kukove.
U blizini doma nalazi se meteorološka postaja Zavižan, te nam je gospodin Vukušić objasnio i pokoji meteorološki instrument.
Nakon kraćeg odmora uputili smo se prema Velebitskom botaničkom vrtu te ga obišli kružnom stazom i razgledali brojne biljne vrste koje rastu u njemu. Iako neke još nisu bile procvjetale, velebitsku degeniju smo uspjeli vidjeti.
Put smo nastavili do Premužićeve staze kojom smo, uživajući u prekrasnim pogledima i raznom bilju, kraćem odmoru kod Rossijeve kolibe i razgovorima s brojnim planinarima koje smo putem sretali, prestizali mi njih pa oni nas i tako se izmjenjujući stigli do Planinarske kuće Alan.
Putem, na žalost nekih koji su ih i pjesmicama dozivali: šećemo Velebitom skok po-skok ili hop cup poskokčiću… , ali na radost drugih, nismo sreli nikakve zvijeri – ni one s nogama, ni one bez njih! Jedna jedina divokoza bilo je sve što smo uspjeli vidjeti od divljači.
U kući smo se smjestili u jednu sobu i nakon večere, zanimljivih priča koje se uvijek iznova prepričavaju kad god se zateknemo negdje bez wc-a, vode i ostalih blagodati civilizacije, smijeha u sobi i još poneke zgode, vrlo brzo otišli smo na spavanje. Ipak, proveli smo desetak sati šećući Velebitom!
Ujutro smo pijuckali kavicu uz pjev ptica uživajući u prekrasnoj prirodi.
Nakon doručka prošetali smo do Buljme, vrhunca s kojeg se pruža prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.
Vrativši se, spakirali smo stvari, potrpali sve u kombi i krenuli prema Krasnom. Putem smo stali u dolini Štirovače te napunili zalihe pitke vode na izvoru. Nastavili smo do svetišta Majke Božje od Krasna, razgledali crkvu, te se uputili dalje prema Kuterevu, velebitskom utočištu za medvjede. Obišli smo utočište i uspjeli vidjeti tri medvjeda koji su ostali budni iako smo navratili u krivo vrijeme. Ostali su se skrivali od vrućine u rupama i grmlju. Od volontera udruge Kuterevo saznali smo sve o utočištu, medvjedima koji tamo žive i volonterima koji vode brigu o njima.
Nakon obilaska utočišta, kratko smo se zaustavili na obližnjoj livadi kako bi ručali, te siti krenuli prema Bjelovaru.
Stigli smo umorni ali zadovoljni i oduševljeni izletom oko 20 sati.
Udruga skauta Sv. Juraj Bjelovar 